Web stranica za obrt: što po zakonu mora sadržavati

Svaka poslovna web stranica u Hrvatskoj mora posjetitelju jasno reći tko stoji iza nje: naziv, sjedište, kontakt i broj upisa u registar. To traži Zakon o elektroničkoj trgovini u članku 6. Ako preko stranice prikupljaš ičije podatke — a kontakt-forma je upravo to — trebaš i politiku privatnosti. Cookie banner, suprotno raširenom vjerovanju, ne treba svima.

Četiri propisa koja se tiču i najmanje stranice

Kad netko kaže „obavezni podaci na web stranici“, obično misli na jedan zakon. Zapravo ih je četiri, i svaki pokriva drugi dio priče. Zakon o elektroničkoj trgovini traži da kažeš tko si. Zakon o trgovačkim društvima dodaje pravila za d.o.o. i d.d. Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) traži da objasniš što radiš s podacima ljudi koji ti pišu. Zakon o elektroničkim komunikacijama uređuje kolačiće.

Dobra vijest za obrtnika: tri od četiri stvari su statični tekst u podnožju stranice. Napišeš ih jednom i gotovo. Loša vijest: većina malih stranica u Hrvatskoj ih nema, a vlasnici uglavnom ni ne znaju da bi trebale.

Bitno razgraničenje odmah na početku, jer se po internetu vuče kriva informacija: opće informacije o pružatelju usluga propisuje članak 6. Zakona o elektroničkoj trgovini. Članak 7. istog zakona nosi naslov „Sadržaj komercijalnog priopćenja“ i tiče se oglasa, promotivnih poruka i newslettera — dakle nečeg drugog. Ako netko citira članak 7. za podatke u podnožju, prepisao je od nekoga tko je pogriješio.

Što točno traži članak 6. Zakona o elektroničkoj trgovini

Zakon kaže da davatelj usluga informacijskog društva mora te podatke učiniti dostupnima na lako, izravno i trajno dostupan način. „Trajno dostupan“ u praksi znači: s bilo koje podstranice, bez traženja. Zato podnožje, a ne skrivena stranica.

• Ime i prezime ili tvrtku (puni naziv pod kojim posluješ)
• Sjedište obrta odnosno sjedište pravne osobe
• Podatke za brzu komunikaciju, uključujući obavezno adresu elektroničke pošte
• Broj upisa u sudski ili drugi javni registar i naziv tog registra
• Podatke o nadležnom tijelu nadzora, ako tvoja djelatnost podliježe nadzoru
• Za regulirane profesije: strukovni naziv, država koja ga je dodijelila i uputa na profesionalna pravila
• Porezni broj, ako si obveznik plaćanja PDV-a
• Ako prikazuješ cijene: moraju biti jasno i nedvosmisleno naznačene, uz naznaku jesu li uključeni porez, troškovi dostave i drugi troškovi

Obrt vs. d.o.o. — nisu iste obveze

Ovdje nastaje najviše zabune. Obrtnici prepisuju podnožje s neke stranice d.o.o.-a i onda pišu „temeljni kapital“ koji uopće nemaju. Ili obrnuto — d.o.o. napiše samo naziv i adresu i propusti pola onoga što traži Zakon o trgovačkim društvima.

Članak 21. Zakona o trgovačkim društvima izričito izjednačava internetsku stranicu s poslovnim papirom. Isti podaci koje d.o.o. mora imati na dopisu i računu moraju stajati i na webu. Stavak koji traži temeljni kapital i članove uprave izričito se odnosi na društva kapitala, pa obrt te podatke nema ni ne navodi — obrt ionako nije upisan u sudski registar nego u obrtni. Na obrt se u praksi primjenjuju članak 6. Zakona o elektroničkoj trgovini i pravila o tvrtki obrta iz Zakona o obrtu.

Politika privatnosti: obavezna čim postoji kontakt-forma

Ovo je mjesto gdje pada najviše malih stranica. Vlasnik misli: „Ja ne prodajem online, nemam webshop, nemam newsletter — GDPR se mene ne tiče.“ Tiče se. Kontakt-forma prikuplja ime, e-mail, često i broj telefona. To su osobni podaci, ti si voditelj obrade, i članak 13. GDPR-a traži da čovjeka informiraš u trenutku kad ih daje.

Isto vrijedi za formu za rezervaciju termina, prijavu na newsletter, obrazac za upit o ponudi i svaki chat na stranici. Ne postoji granica ispod koje obveza nestaje — ne postoji „premalo smo“.

AZOP traži da politika privatnosti bude javno dostupna, napisana jednostavnim i lako razumljivim jezikom, i da sadrži barem:

• Identitet i kontakt voditelja obrade — naziv, adresa, OIB, e-mail; službenika za zaštitu podataka ako ga imaš
• Koje podatke prikupljaš i na koji način (izravno preko forme, automatski preko kolačića, iz drugih izvora)
• Svrhu obrade i pravnu osnovu — odgovor na upit, ispunjenje ugovora, privola, legitimni interes
• Kome se podaci prosljeđuju — hosting, mail servis, knjigovodstvo, platni servis
• Koliko dugo čuvaš podatke ili po kojem kriteriju određuješ rok
• Prava ispitanika: pristup, ispravak, brisanje, ograničenje obrade, prenosivost, prigovor
• Pravo na pritužbu Agenciji za zaštitu osobnih podataka

Kolačići: kada banner treba, a kada NE

Ovdje je najviše krivih uvjerenja i najviše nepotrebno ružnih stranica. Kolačići nisu u Zakonu o elektroničkoj trgovini nego u Zakonu o elektroničkim komunikacijama; AZOP u svojim preporukama upućuje na članak 43. tog zakona. Pravilo je: pohrana ili čitanje podataka na uređaju korisnika traži privolu, osim za kolačiće koji su strogo nužni.

Prema AZOP-ovim uputama, privolu ne trebaju kolačići koji služe isključivo prijenosu komunikacije ili su strogo neophodni da bi usluga koju je korisnik zatražio uopće radila — sesijski sigurnosni kolačići, kolačići za prijavu i autentifikaciju, kolačići koji pamte što si upisao u obrazac ili koji si jezik odabrao, kolačići za uravnoteženje opterećenja. Ali samo dok traje sesija i samo ako nemaju dodatnu svrhu.

Analitički kolačići privolu trebaju. AZOP navodi popis kolačića izuzetih od privole i u njemu su samo tehnički nužni — analitičkih ondje nema. Google Analytics nije nužan za funkcioniranje stranice, pa se ne smije postaviti prije nego posjetitelj pristane. Isto vrijedi za Facebook piksel i marketinške kolačiće trećih strana.

Ako ti banner treba, mora ponuditi odbijanje jednako lako kao prihvaćanje — „Prihvaćam sve“, „Odbijam sve“ i „Postavke“, bez skrivanja odbijanja u treći podizbornik. I ne smije postaviti kolačiće prije nego čovjek klikne.

Što se događa ako podaci nedostaju

Realno: nitko ne obilazi hrvatske web stranice i traži podnožja. Problemi nastaju kad se netko požali — nezadovoljan kupac, konkurent, ili posjetitelj koji ti je poslao upit i zatim tražio brisanje podataka.

Za povredu obveze općeg informiranja iz članka 6. Zakon o elektroničkoj trgovini propisuje novčane kazne. U važećem tekstu zakona iznosi su još izraženi u kunama — za pravnu osobu davatelja usluga 5.000,00 do 100.000,00 kn, za odgovornu osobu u pravnoj osobi te za fizičku osobu davatelja usluga 1.000,00 do 10.000,00 kn — pa se od uvođenja eura primjenjuju preračunato. Kod osobito teških ili ponovljenih povreda zakon predviđa i zabranu obavljanja djelatnosti od 3 do 6 mjeseci.

Za podatke iz članka 21. Zakona o trgovačkim društvima prekršajne odredbe tog zakona također predviđaju novčane kazne; točan raspon provjeri u važećem tekstu jer se mijenjao izmjenama zakona. Za GDPR nadzor provodi AZOP i postupa po pritužbama.

Ali iskreno — kazna je manji rizik od onog svakodnevnog. Stranica bez imena, adrese i OIB-a izgleda kao da netko nešto skriva. Ljudi koji biraju majstora, salon ili knjigovođu gledaju upravo to. Podnožje s punim podacima je najjeftinije povjerenje koje možeš kupiti.

Kada ti ovo nije dovoljno

Ovaj tekst pokriva standardnu prezentacijsku stranicu obrta ili malog d.o.o.-a. Ako prodaješ robu ili usluge izravno preko stranice, dolaze i pravila Zakona o zaštiti potrošača: predugovorne informacije, pravo na jednostrani raskid u roku od 14 dana, obavijest o načinu podnošenja prigovora, podaci o načinu plaćanja i isporuci. To je zasebna razina i za nju ti treba prava pravna provjera, ne blog članak.

Isto vrijedi ako obavljaš reguliranu djelatnost — zdravstvo, pravo, financijsko posredovanje, turističke usluge. Tamo postoje dodatna sektorska pravila o tome što smiješ i moraš objaviti. Kad si u toj kategoriji, jedan sat kod odvjetnika ili knjigovođe vrijedi više od bilo kojeg alata.

Checklist za tvoju stranicu

Otvori vlastitu stranicu, spusti se do dna i provjeri po redu:

1. Piše li puni naziv onako kako je upisan u registru, a ne samo marketinško ime?
2. Piše li adresa sjedišta, s kućnim brojem i mjestom?
3. Postoji li e-mail adresa? Zakon je izričito traži — kontakt-forma sama nije dovoljna.
4. Piše li OIB?
5. Piše li u koji si registar upisan i pod kojim brojem (obrtni registar + MBO, odnosno trgovački sud + MBS)?
6. Ako si d.o.o.: piše li temeljni kapital s naznakom je li uplaćen, ime člana uprave, banka i IBAN?
7. Vide li se ti podaci sa SVAKE podstranice, ne samo s naslovnice?
8. Postoji li politika privatnosti i vodi li link do nje s kontakt-forme?
9. Piše li uz formu barem kratko tko obrađuje podatke i u koju svrhu?
10. Ako imaš analitiku ili ugrađene vanjske sadržaje: postoji li banner, i nudi li odbijanje jednako lako kao prihvaćanje?
11. Ako nemaš ništa od toga: makni banner ako ga imaš bez potrebe.

Ako si na više od dvije stavke rekao „nemam“, nisi iznimka — to je stanje većine malih stranica u Hrvatskoj. Popravak je pola sata posla.

Kako to rješava tvrtka.app

Ovaj dio smo ugradili u alat upravo zato što ga ljudi zaboravljaju. Kad na tvrtka.app u chatu opišeš svoju firmu na hrvatskom i AI agent izgradi stranicu, pri objavi automatski dodaje zakonski obavezne podatke u podnožje — naziv, OIB, adresu — i generira politiku privatnosti. Ne moraš znati koji je članak kojeg zakona; moraš samo točno upisati svoje podatke.

Izgradnja i uređivanje su besplatni, bez kreditne kartice. Ako stranicu želiš držati online, Pretplata je 9,99 €/mj i stranica dobiva adresu tipa tvoja-firma.tvrtka.eu s uključenim HTTPS-om. Otkazati možeš bilo kada — nakon prestanka plaćanja stranica se pauzira, ništa se ne briše. Vlastitu .hr domenu spojiš u Postavkama nakon objave (A zapis kod registrara, HTTPS automatski).

Provjeri i sam: fortispulse.tvrtka.online (elektroinstalacije, Zagreb), alkorronte.tvrtka.online (elektroinstalacije i solarne elektrane, Kloštar Ivanić) i ziza.tvrtka.online (čišćenje, Magadenovac) su stranice napravljene ovim alatom. Spusti se do dna i vidjet ćeš kako podnožje treba izgledati.

Česta pitanja